Mit: osnovni postav izgleda nedovršeno bez puno dodataka. Činjenica: i mali broj promišljenih dodataka može podići dojam, ali samo ako prati logiku posluživanja. Kao osoba koja postavlja stolove, prvo provjerim jelovnik i tijek servisa pa tek onda biram nadogradnje.
Mit: čaša za vino mora biti na stolu čim se pojave gosti. Činjenica: dodaje se kad je vino dio posluživanja, a može se i pripremiti unaprijed ako ima dovoljno prostora. Standardno je postavljam desno od čaše za vodu, blago u liniji, tako da ne smeta priboru ni dosegu ruke.
Mit: pribor za ribu je nepotreban luksuz. Činjenica: ako se poslužuje riba s kostima ili file koji traži preciznije odvajanje, posebna vilica i nož olakšavaju objed i izgledaju uredno. U praksi ga postavljam samo kad je riblje jelo najavljeno ili je dio formalnijeg slijeda.
Mit: desertni pribor uvijek ide uz glavni pribor. Činjenica: često je čišće dodati ga tek prije deserta, posebno kad je stol manji. Ako ga stavljam unaprijed, desertna žličica ili vilica najčešće ide iznad tanjura, vodoravno i usklađeno s osi mjesta.
Mit: kartica s imenom je samo za svečane prijeme. Činjenica: kartica pomaže i na kućnim večerama kad želite izbjeći presjedanje i zadržati ritam posluživanja. Postavljam je iznad tanjura ili uz čaše, ali pazim da ne zaklanja pogled i da je čitljiva pri slabijem svjetlu.
Mit: zdjelica za juhu mora biti zasebno servirana i nikad na tanjuru. Činjenica: uobičajeno je zdjelicu postaviti na tanjur kao podložak, jer to stabilizira i čuva stolnjak. Također, žlicu za juhu držim desno od noža, kao prvu po redu za korištenje ako juha dolazi prva.
Mit: mini zdjelica za masline stvara nered. Činjenica: nered nastaje kad nema mjesta ili kad se ne zna gdje ide koštica, pa dodam i malu praznu posudicu ili tanjurić ako je potrebno. Mini zdjelicu obično stavljam gore lijevo, iznad vilica, ili na sredinu stola kao zajedničku, ovisno o broju gostiju.
Mit: platnena salveta je komplicirana za održavanje i postavljanje. Činjenica: jednostavan preklop izgleda uredno i brže se postavlja od složenih formi. Najčešće je stavljam lijevo od vilica ili na tanjur, a prsten za salvetu koristim samo kao mali detalj koji ne ometa korištenje.
Mit: mali tanjur za predjelo je suvišan ako već imate veliki tanjur. Činjenica: tanjur za predjelo čuva glavni tanjur čistim i jasno označava početak obroka. Ako predjelo dolazi prvo, postavljam ga na glavni tanjur; ako dolazi kasnije, donesem ga u trenutku posluživanja.
Mit: kombiniranje tekstura i boja uvijek izgleda neusklađeno. Činjenica: dovoljno je ponoviti jednu boju kroz dva elementa, primjerice salvetu i cvjetni aranžman, te zadržati metale u istoj obitelji tonova. Za ambijent dodajem svijećnjake niskog profila kako ne bi zaklanjali pogled preko stola, a stol ostaje funkcionalan.
Mit: više dodataka automatski znači bolji dojam. Činjenica: najbolji postav je onaj u kojem svaki komad ima svrhu i ostavlja prostor za hranu i ruke gostiju. Zaključak iz prakse: nadograđujte korak po korak, vodeći se jelovnikom, prostorom i jasnoćom rasporeda.